Nije svaki park isti. Za ovu aktivnost birajte igralište sa:
Želiš li da detaljnije analiziramo ili neku drugu specifičnu priču iz ove zbirke? MONTENEGRINA - Milenko Ratković - Igralište u parku
Primorski ambijent (rodni kraj pisca – Bar i okolina), između surovih brda i mora. Vrijeme radnje: Pisčevo djetinjstvo. Kratak sadržaj i ključne priče
Umjesto klasičnog usmenog prepričavanja, učenici mogu napraviti . Jedna grupa treba da "zamrzne" scenu iz knjige na igralištu, dok ostali pogađaju o kojoj sceni je riječ. Ovo razvija interpretativne sposobnosti i podstiče sve učenike da analiziraju detalje. prepricana lektira igraliste u parku
Crnogorsko primorje, slikoviti predeli između brda i mora, seoska i gradska igrališta, šume i parkovi.
Milenko Ratković (1931–2016) rođen je u Baru, gde je proveo detinjstvo koje mu je poslužilo kao najveća inspiracija za pisanje. Skoro ceo svoj književni rad posvetio je isključivo prozi za decu i mlade. Radio je kao novinar i urednik časopisa „Titov pionir” , „Pobjeda” i dečjih emisija na Radiju Crne Gore. Njegovi likovi su obična, radoznala deca željna avanture i druženja. Za svoj rad dobio je brojna priznanja, uključujući i prestižnu nagradu „Oktoih”. Kratak sadržaj i prepričavanje ključnih priča
Milenko Ratković (1931–2022) bio je istaknuti crnogorski pisac koji je svoj radni vijek posvetio stvaralaštvu za mlade. Knjiga " Igralište u parku " nastala je kao izbor iz njegovih najuspješnijih zbirki kratkih priča, "Srna" i "Vragolani". Radnja njegovih dela često je smeštena u primorski ambijent, inspirisana autorovim odrastanjem u Starom Baru. Kratak sadržaj i analiza Nije svaki park isti
Dječak Stojan trpi uvrede vršnjaka zbog svog nadimka ("Jado-Medo"). Priča istražuje osjećanja djeteta koje je žrtva ruganja i hrabrost koja mu je potrebna da se suoči sa situacijom. Pouka je da riječi mogu boljeti više od fizičkih povreda. "Igralište u parku":
Knjiga nije jedan dugačak roman, već serija povezanih priča koje prate grupe dječaka i djevojčica u njihovoj svakodnevici. Radnja je smještena u male gradske parkove ili seoska dvorišta – mjesta gdje mašta nema granica. Lovorovo zrnjevlje:
Glavni lik ove priče je dječak , koji je bio jedan od najnižih učenika u svom razredu. Zbog toga se često osjećao povrijeđenim, a jedina utjeha mu je bila što je dječak Toko bio još niži od njega („dva prsta niži”). Na časovima fizičkog vaspitanja đaci su se postrojavali po visini. Na čelu je uvijek bio visoki Veljko, dok je Toku pripadalo začelje, a Miško je bio pretposljednji. Vrijeme radnje: Pisčevo djetinjstvo
Tipične devojčice iz razreda. Ponekad su stroge ili se drže pravila (kada je Mira zapisivala nemirne), ali su u suštini pažljive drugarice. Postaju žrtve Borkove paranoje. Tematsko-idejna analiza i pouka
Poruka ove priče je višestruka. Prije svega, naglašava važnost suradnje i zajedničkog rada prema zajedničkom cilju. Djeca uče da kada rade zajedno, mogu postići puno više nego što bi to mogli sami. Drugo, priča pokazuje da je različitost snaga, a ne slabost. Djeca u priči su različita, ali to nije spriječilo da postignu svoj cilj.